Teski dani mog djetinjstva

U kuci maloj na kraju sela,
odrastam uz dedu bez oba roditelja,
nisam kao drugi imao prava na zelje,
al uz drugog oca imao sam vjere.

Za mene nije bilo neke skole,
vec sam ranim jutrom,trcao,
da pokusam zaraditi,
za malo tvrde kore.

Osjetiti kako elita truje druge,
gledati kako svakom prilikom pljuju na ljude,
al izdrzi sinkooo rece mi moj deda,
izdrzi za parce mehkoga hljeba.

Uz malo ustedjevine,i naporan rad,
posjetih i ja prvi skolski dan,
cijelim tijelom ispuni se dusa,
sad sam i ja dijete koje ucitelja slusa.

Ojestih i ja svu srecu svijeta,
povjerovah nakratko u svaki svoj san,
al za mene sreca samo kratko trajah,
bio je koban taj 5.maj.

Zadnje rijeci sto izgovori dusa,
ne budi kao deda sirotinja pusta,
bori se za se,izuci tu skolu,
i ne zaboravi pred spavanje moliti se bogu.